Prehrana je zadnja stvar o kojoj ljudi razmišljaju kada pomisle na suše, požare, poplave, klimatske promjene i globalno zatopljenje. Ipak, ekologija se odražava i u našim tanjurima. Dok svake godine oborimo bar jedan mjesečni rekord u izmjerenim visokim temperaturama, saznajmo kakvu ulogu u svemu igraju naše prehrambene navike.
Svi smo u prvim razredima osnovne škole učili o prirodi, mjesecima u godini, godišnjim dobima i sličnim informacijama pomoću kojih smo učili o svijetu oko nas. Stariji među nama lako će se sjetiti kako smo se radovali zimskim mjesecima, snijegu i sanjkanju ili skijanju. Podnosili smo hladnoću uživajući u snijegu, a u proljetnim mjesecima tražili cvijeće koje je prvi vjesnik proljeća. Ljeti smo se sunčali i kupali po cijele dane, na jesen nogama probijali kroz opadalo lišće i kišu. Sad već kao odrasli naučili smo i što su ekologija, klimatske promjene i globalno zatopljenje. Pojmovi su novi, ali promjene smo uočili i sami. Ljeta i zime kakvih se sjećamo od nekad više nisu isti kao danas.
U vijestima se zadnjih godina sve češće spominju termini poput održivost, emisija CO2, fosilna goriva, ugljični otisak… Činjenica da je uzrok klimatskih promjena ljudska djelatnost odavno je već dokazana od strane znanstvenika. Dok oni aktivno rade na detaljnim izvještajima i novim procjenama za budućnost, brojni zainteresirani građani i aktivisti nastoje natjerati čelnike država diljem svijeta na klimatsku odgovornost i provedbu konkretnih ciljeva.
Dio korporacija prepoznao je rastući trend. Odjednom i oni smišljaju načine kako u svoja predstavljanja javnosti ubaciti riječi poput održivost, ekologija, cirkularna ekonomija i sl. Ipak, malo tko preispituje što nas je dovelo do sadašnjeg stanja i na koji način je svatko od nas odgovoran te što može osobno učiniti, ne čekajući ostale.
Ekologija i podcijenjena moć pojedinca
Tema koju smo načeli veoma je kompleksna, ali najjednostavnije rečeno svatko od nas svojim potrošačkim navikama direktno utječe na svijet oko sebe. Nažalost, mnogi će malodušno reći kako su samo jedan čovjek – nisu bitni i tako prebaciti odgovornost na druge. Zamislite sad takav domino efekt, ali s više od 7 milijardi figura! Brojka nije zanemariva, a upravo je toliko sada ljudi na Zemlji. Sada za promjenu zamislite kako bar svaka 10. osoba shvati da ima moć utjecati na svijet oko sebe. Tada je mnogo lakše uočiti kako zapravo imamo velik utjecaj na planet na kojem živimo.
Ok, kakve veze moj tanjur ima s time?
Kao konzumerističko društvo, svaki put kada nešto kupimo utječemo na potrošnju resursa o kojima pritom uopće ne razmišljamo. Hrana kao neizostavan dio naše svakodnevice veoma je bitan čimbenik koji utječe na potrošnju energije, vode, iskorištavanje zemljišta, odnos prema životinjama, drugim ljudima i sl.
Proizvodnja mesa, mliječnih proizvoda i jaja troši značajno više resursa (zemlje, vode, energije), nego proizvodnja namirnica biljnoga porijekla. Zbog toga dugoročno gledano ima daleko opasnije posljedice za okoliš.
Svake godine radi mesa se ubije 75 milijardi životinja. Ta brojka čak ne uključuje ribe i ostale morske životinje. Naime, one se broje u tonama, a ne pojedinačno.
Računica govori da na jednog ljudskog stanovnika Zemlje godišnje bude ubijeno više od 10 životinja, ne računajući industriju proizvodnje mlijeka i jaja. Pogledajmo što to konkretno znači za okoliš i što takva proizvodnja podrazumijeva u praksi.
Neekonomičnost proizvodnje
Kako bi se dobilo 1 kg mesa u prosjeku bude potrošeno 10 kg bjelančevina iz povrća.
Od ukupne količine svih proizvedenih žitarica u svijetu, više od 1/3 ode na prehranu životinja radi mesa, mlijeka i jaja, umjesto da se direktno iskoristi za prehranu ljudi. To uključuje i milijardu tona soje i kukuruza godišnje (prvenstveno uzgajanih radi prehrane životinja). Industrija uzgoja životinja tu količinu želi još povećati.
Soja i sojino mlijeko u većini javnosti se veže uz veganstvo, odnosno biljnu prehranu ljudi. Međutim, činjenice pokazuju potpuno drugačiju sliku. Od ukupne količine uzgojene soje, čak 90% ode isključivo za prehranu životinja.
Paradoksalno, istovremeno značajna količina tih uzgajanih životinja na kraju ne bude iskorištena za hranu. Dio ih umre ili bude ubijeno prije nego uopće stignu do klaonica, a dio mesa propadne na putu od tvornice do tanjura.
Zemlja i deforestacija
Na globalnoj razini čak 77% obradive zemlje koristi se za uzgoj životinja ili biljaka namijenjenih isključivo za prehranu životinja.
U južnoj Americi prirodna vegetacija (šume i prašume, uključujući ogroman dio Amazone) se nemilice (dijelom i ilegalno) ruši kako bi se proizvela nova područja za ispašu i sadnju biljnih monokultura za prehranu životinja. Riječ je o ekološki neodrživoj praksi koja se takvom pokazala i u svim drugim dijelovima svijeta.
Deforestacija (krčenje šuma), odnosno širenje područja korištenih za pašnjake i sadnju žitarica za prehranu životinja direktno ugrožava područja na kojima žive starosjedilački narodi. Broj ubijenih aktivista za očuvanje zemlje iz godine u godinu raste. Brazil, država koja je najveći izvoznik soje u svijetu, 2019. godine je dosegla najveću razinu deforestacije od 2007./2008. Prognoze govore da će to još rasti.
Zagađenje dušikom iz fekalija uzgajanih životinja rastući je problem u brojnim dijelovima svijeta.
Voda i ekologija
Proizvodnja mesa u prosjeku troši 5 do 10 puta više vode nego proizvodnja biljne hrane poput žitarica ili grahorica.
Mesna i mliječna industrija za svoje potrebe troše čak 1/3 pitke vode na Zemlji.
Ekologija i čista logika nam govore da se radi o resursu koji s klimatskim promjenama i sve češćim sušama postaje sve vrjedniji. Iznimno važan za očuvanje i racionalno korištenje jer bez njega život nije moguć.
Dodatan problem su dušik i fosfor koji se koriste u gnojivima. Oni prodiru kroz tlo i s vremenom završavaju u rijekama i morima gdje uzrokuju nastanak mrtvih zona. U takvim morskim pustošima cvjetaju alge koje troše sav postojeći kisik. Oduzimaju ga morskim životinjama i biljkama koje zbog toga odumiru u svojim prirodnim staništima. Širom svijeta postoji 400 takvih mrtvih zona.
Emisija stakleničkih plinova
Izvješće UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) iz 2013. godine, pokazalo je kako je uzgoj životinja radi hrane odgovoran za 14,5 % ukupnih emisija stakleničkih plinova. Procijenili su kako 45% od tih emisija dolazi od proizvodnje i prerade hrane za životinje, a 39% od samih životinja (tzv. enterička fermentacija – plin metan proizveden iz probavnog trakta preživača poput goveda, ovaca i koza). Dodatnih 10% odnosi se na skladištenje i upravljanje gnojiva, odnosno fekalnog otpada.
Dvije neprofitne organizacije, GRAIN i Institute for Agriculture and Trade Policy, 2018. godine su izračunale emisije 35 najvećih svjetskih proizvođača mesa i mlijeka. Rezultati su pokazali da samo 5 giganata proizvodnje mesa i mlijeka (JBS, Tyson, Cargill, Dairy Farmers of America i Fonterra) godišnje zajedno proizvedu više emisija od vodećih proizvođača nafte poput tvrtki Exxon, Shell ili BP.
Antibiotici i bolesti
Potreba za stalnom upotrebom antibiotika u uzgoju životinja radi hrane rezultirala je sve većom otpornosti bakterija na antibiotike. To predstavlja sve veću prijetnju za učinkovitost antibiotika, jednog od najvažnijih vrsta liječenja u medicini. Pojam superbakterija već je sada jedna od tema istraživanja znanstvenika i liječnika.
Neke od dosad poznatih bolesti koje su se pojavile prilikom uzgoja životinja su tzv. “kravlje ludilo” (GSE – goveđa spongiformna encefalopatija), ptičja gripa i svinjska gripa. Svaki put kada se pojavi neka od takvih bolesti, ogromna količina životinja bude ubijena kako bi se spriječila daljnja zaraza. Industriji to predstavlja financijski gubitak. S praktične strane, potreba za zbrinjavanjem velike količine leševa predstavlja dodatno opterećenje za okoliš. Ekologija i potencijalno opasan biološki otpad ne idu jedno s drugim.
Koje su nam opcije?
Dosadašnji način funkcioniranja, od načina proizvodnje hrane do same vrste prehrane koju konzumiramo se pokazao neodrživ. Pritom ne govorimo o budućnosti koja tek dolazi, već o sadašnjosti i posljedicama koje već sada vidimo diljem svijeta. Naš apetit postao je kroz godine toliko velik da smo kao čovječanstvo zagrizli u resurse koji ne pripadaju samo nama i koje nećemo tako lako vratiti i obnoviti. Problem je tim veći što ukupan broj stanovnika Zemlje još uvijek raste.
Prirodna ravnoteža Zemlje je narušena, a klimatske promjene su rastući problem koji će direktno utjecati na proizvodnju hrane. Želimo li sebi i budućim naraštajima omogućiti bolje šanse nego što to prognoze znanstvenika sada pokazuju, moramo se početi hraniti i živjeti održivo.
Veganstvo i ekologija na umu za održivu budućnost
Biljna prehrana je značajno bolja opcija za očuvanje prirodnih resursa. Etičnija je prema životinjama i nama donosi prednosti za zdravlje. Ukusna je i pristupačnija nego ikad. Osim same prehrane, veganstvo kao način života brigom za druga živa bića na ovoj planeti nudi bolju šansu i nama samima. Zanima li nas uistinu ekologija, veganstvo je nešto što moramo ozbiljno razmotriti.
Prestankom iskorištavanja životinja bilo za prehranu, odijevanje, kozmetiku ili bilo koji drugi proizvod, osviještavamo potrebu za suosjećanje i prema nama samima. Jer ne zaboravimo – i mi smo životinje ove planete, neraskidivo povezani s ostalima na koje tako lako zaboravljamo.
Izvori podataka i više informacija na:
Hrana i ekologija, Anamarija Helena Milardović (PDF, 2,66 MB)
Meat Atlas 2021, Heinrich Böll Stiftung, Friends of the Earth Europe, Bund für Umwelt und Naturschutz (PDF, 2,94 MB)
Naslovna fotografija: Akil Mazumder, Pexels